Prinose u izazovnoj vrtlarskoj sezoni ubuduće će imati samo prilagodljivi

Procjenu ove vrtlarske sezone najbolje je zatražiti od Petre Pavleke, permakulturistice, edukatorice, krajobrazne arhitektice, vlasnice obrta Zemljanka. Petra savjetuje kako pokrenuti vrt, pa se njezin potpis vidi na vrtovima po muzejima, na javnim i privatnim površinama, a godinama ima i svoj voćnjak i povrtnjak u Gornjim Trpucima u Zagrebu.

Kako je svojedobno radila i kao voditeljica Društvene banke sjemena u ZMAG-u, jasno je kako je za nju vrt puno više od same sadnje i berbe. Tu je uvijek i proučavanje lokacije, planiranje, briga o tlu, o plodoredu, o kombinaciji biljaka, berba, skupljanje sjemenja i stalno učenje.

"U raznolikim organskim vrtovima uvijek nečega ima i to je ono što mogu preporučiti nakon ovakve izazovne godine. Najvažnije je saditi što raznovrsnije i ne polagati nadu u jednu do dvije vrste. Koristiti adaptirano sjeme, kombinaciju visokih i nižih biljaka i svakako malčirati", ističe Petra.

Vrt na muzeju

Na upit koji su po njoj pobjednici ove sušne vrtlarske sezone, odgovara kako to ovisi o poziciji i vrsti vrta. Ono što je svaku godinu uspješno unatoč svim neprilikima su blitva i raštika, ali ove godine su je iznenadile pseudožitarice i mahunarke. Konkretno u vrtu koji je svojevrsni eksperiment u Novim Dvorima Klanječkim.

"Cilj je bio napraviti vrt kojim se nitko neće puno baviti, odnosno vikend vrt. Negdje u srpnju smo tamo prestali plijeviti što se pokazalo loše za bundeve i tikvice, ali zato mlade mahune i grah uživaju zaštićeni tom visokom travom“ ističe Petra te dodaje kako su u tom zatravljenom vrtu zasjali amarant, kvinoja i afrički sirak.

Ove pseudožitarice i žitarice sve se više koriste kao zamjena za pšenicu u bezglutenskoj prehrani.

Za razliku od ovog svojevrsnog divljeg vrta, Petra je prošle godine kao mentor pomogla u osnivanju i jednog gradskog vrta na krovu zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt.

"To je bio dio izložbe Andreje Kulunčić - Činiti svijet boljim mjestom . Riječ je o samoorganizaciji zajednice i sada negdje dvadesetak podignutih gredica živi dalje svoj život sa svojim vrtlarima“ ponosno će Pavleka.

Razmjena iskustava

Zagrepčani nastavljaju dalje razmjenjivati iskustvo na krovu Muzeja dopuštajući posjetiteljima da beru plodove, pitaju za savjet. Prednost vrta je što nije stalno izložen Suncu, ali povišene gredice zahtijevaju stalno zalijevanje i to je ono što svi moraju osvijestiti, kaže Petra. U takvim se gredicama supstrat brže suši i bez zalijevanja jednom na dan po najvećim vrućinama, biljke ne bi preživjele.

Muzejski vrtlari ovih dana pomno skupljaju sjeme biljaka koje su se pokazale otpornima i plodonosnima kako bi ih sljedeću godinu ponovno zasijali u gredice.

Mario Gracin preselio se iz Zagreba na Hvar radi regenerativnih vrtova

Uz to što educira o svemu vezanom uz vrt, Petra rado prenosi i znanje o fermentiranju. Zbog toga je ove godine u svoj vrt u Gornjim Trpucima posadila kurkumu i đumbir koji se, zasada, dobro drže.

"Kod mene u vrtu čini mi se kao da je tlo pojelo malč. Ovu sam godinu morala dvostruko više malčirati. Ne koristim kap po kap, jer mi uvijek vlažno tlo previše privlači komarce i puževe. Radije zalijevam vrtnim crijevom jednom u deset dana. Nažalost u ovoj suši biljkama to nije dovoljno" priča Petra.

Premalo vode i stalne visoke temperature stvaraju stres zbog kojeg je biljka podložnija nametnicima, bolestima i štetnicima.

Otporan vrt počinje od tla

Sadnja u jako hranjivo tlo prvi je korak bilo kakvog otpornog vrta. Poželjno je poštovati plodored i dobre susjede te obilno malčirati kako tlo ne bi bilo golo i isušeno. Posljednje godine pokazuju kako vrtlarenje ne može počivati na jednakim principima kao prije 50-ak godina.

"Važna je strategija, jer ako u samo nekoliko dana imamo drastične promjene u temperaturi pa nakon hladnog vala dolazi toplinski i traje predugo, ne možemo saditi na isti način. Važno je prilagoditi se i prirodu oko sebe doživjeti kao lijek i resurs, bez opsesivnog plijevljenja korova i trave" naglašava Petra.

Važan je i izbor sorte, jer poznato je da su, primjerice, plave rajčice nešto otpornije na plamenjaču, žute na smrdljive martine, a one s tanjom opnom na vršnu trulež. Na taj bi način, smatra Pavleka, trebalo gledati i ostale vrste povrća i voća. Kroz sorte koje se pokazuju boljima u odnosu na druge.

Cilj je skupljati upravo sjeme takvih otpornih sorti, razmjenjivati ga i čuvati. Ono što je sigurno je da se izazovi ne smanjuju, nego ih je svake godine sve više, a prinose će imati oni koji im znaju odoljeti.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor